Kako kažu " Majka te nosi 9 meseci ispod srca, a ceo život u srcu. "... Pokušala sam 9 meseci tvog boravka u meni da opišem ukratko i obeležim nekim događajima mada ne može se rečima opisati taj period. Od momenta kada osetih taj mali zračak do momenta kada me kao neka mala ručica golica i nožica šutira kao odgovor na kuckanje na stomaku, pa sve do momenta kada sam ti ugledala lice i čula glas. Znaj da je svaki dan tih 9 meseci bio drugačiji i da smo bili veoma aktivni i srećni zajedno. Poštovali smo vreme kada se spava i kada se ne spava. Bio si mirna beba u stomaku, spavalica, ali ponekada i pravi živac. Uživala sam u svakom novom danu, promeni svog tela, bez ikakvih tegoba, koračali smo ka zajedničkom cilju a to je da se ugledamo jednog dana. Nadam se da si mogao da osetiš ljubav, ne samo ljubav koju sam ti ja svim srcem pružala već i ljubav svog tate koji je svaki dan mazio stomačić ne bi li održavao kontakt sa tobom. Takođe, babe i dede su jedva čekali da te vide... Pi...
Porođaj je kratko trajao i privodio se kraju iz minuta u minut. U 4.55h babica je izvukla jedno malo telo, a ja sam ugledala lice našeg Stefana. Da, to si ti, znala sam. Pustio si glas koji nikada neću zaboraviti, kao ni tu sliku kada si izašao i udahnuo po prvi put. Odveli su te da te obuku i vratili te meni na grudi da te pogledam, poljubim i potvrdim oznaku na narukvici jer ti i ja imamo istu narukvicu sve dok smo u porodilištu da ne bismo izgubili jedno drugo. Nakon toga su te odveli u porodilište, a mama je prošla kroz još par procedura i kraći oporavak od par sati dok se ponovo nismo sreli i ostali zajedno. To si ti, STEFAN MARKOVIĆ, rođen 9.marta 2017. godine u 4.55h. Tvoje rađanje je najlepši momenat u mom životu zauvek.