Пређи на главни садржај

Постови

Ispod srca...

Kako kažu " Majka te nosi 9 meseci ispod srca, a ceo život u srcu. "... Pokušala sam 9 meseci tvog boravka u meni da opišem ukratko i obeležim nekim događajima mada ne može se rečima opisati taj period. Od momenta kada osetih taj mali zračak do momenta kada me kao neka mala ručica golica i nožica šutira kao odgovor na kuckanje na stomaku, pa sve do momenta kada sam ti ugledala lice i čula glas. Znaj da je svaki dan tih 9 meseci bio drugačiji i da smo bili veoma aktivni i srećni zajedno. Poštovali smo vreme kada se spava i kada se ne spava. Bio si mirna beba u stomaku, spavalica, ali ponekada i pravi živac. Uživala sam u svakom novom danu, promeni svog tela, bez ikakvih tegoba, koračali smo ka zajedničkom cilju a to je da se ugledamo jednog dana. Nadam se da si mogao da osetiš ljubav, ne samo ljubav koju sam ti ja svim srcem pružala već i ljubav svog tate koji je svaki dan mazio stomačić ne bi li održavao kontakt sa tobom. Takođe, babe i dede su jedva čekali da te vide... Pi...
Недавни постови

Stigao je Stefan

Porođaj je kratko trajao i privodio se kraju iz minuta u minut. U 4.55h babica je izvukla jedno malo telo, a ja sam ugledala lice našeg Stefana. Da, to si ti, znala sam. Pustio si glas koji nikada neću zaboraviti, kao ni tu sliku kada si izašao i udahnuo po prvi put. Odveli su te da te obuku i vratili te meni na grudi da te pogledam, poljubim i potvrdim oznaku na narukvici jer ti i ja imamo istu narukvicu sve dok smo u porodilištu da ne bismo izgubili jedno drugo. Nakon toga su te odveli u porodilište, a mama je prošla kroz još par procedura i kraći oporavak od par sati dok se ponovo nismo sreli i ostali zajedno. To si ti, STEFAN MARKOVIĆ, rođen 9.marta 2017. godine u 4.55h. Tvoje rađanje je najlepši momenat u mom životu zauvek.

Počeo je porođaj...

Četvrtak noć, 9.mart, tata i ja spavamo. S obzirom da smo se prejeli počele su mi stomačne tegobe oko 1h. Tata i ja smo mislili da je to od hrane jer je pre samo par sati doktor rekao da ti nećeš skoro izlaziti, a stomak je visoko i nije pukao vodenjak tako da ništa nije ukazivalo na početak porođaja. Međutim, u nekom momentu smo shvatili da je počeo porođaj i rešili da odemo u GAK Narodni Front, pa i ako se desi da je samo trovanje hranom a ne porođaj barem će mi dati neku infuziju da se smirim da tebe ne mučim naponima. Stigli smo oko 3h ujutru u bolnicu gde je konstatovano da je porođaj krenuo tako da sam ja otišla na pripreme u porođajnu salu, a tata je ostao da čeka da mu se javim kada sve bude gotovo. Taj momenat odvajanja mi je teško pao, volela bih da je i tata mogao da bude tu uz mene sa jedne strane, dok sa druge strane nisam želela da bude prisutan i da proživljava moje bolove. Ušla sam u porođajnu salu oko 3.30h. Nažalost, ili mogu reći sada iz ove perspektive, na sreću, ...

Dan žena 8.MART

Juče i danas se osećam malo težom i umornijom, a ti si već veliki i manje se pomeraš. Imala sam i neko boluckanje ali to je sve normalno jer će za par dana biti porođaj. Uveče je tata planirao sa prijateljima da odemo na večeru, ali pre toga smo imali kontrolni CTG pregled. Iako se bliži datum, ti si danas bio potpuno miran, kao da si spavao tokom pregleda. Kontrakcije su bile skoro na nuli... hm meni je to sve bilo čudno. Međutim doktor kaže neću još, a tata me zeza da ću da "prebacim kao Georgina" i dao mi je nadimak ĐIĐI... tako da samo on i ja znamo šta to znači... Svakako, bilo je lepo veče, jeli smo ćuretinu sa mlincima i uživali sa prijateljima... doduše prejeli smo se što i nije bilo pametno u mom stanju ali dobro, sve ćemo to ti i ja svariti :)

Približava se datum...

Ušli smo u mart... približava se datum porođaja, doktor kaže nedelja, 12.mart. Na svakih par dana idemo na kontrolni pregled CTG koji pokazuje jačinu kontrakcija i otkucaje tvog srca. Svaki put se radujemo što čujemo takt tvog srca koje kao da se obraduje i zna da slušamo pa se uzbudi i lupa jako i brzo. Tata i ja se šalimo da si živac i da imaš jak karakter jer ti je srce snažno i brzo. Napisala sam i pesmu u kojoj tugujem što se rastajemo iz jednog tela... osećam već kako će mi nedostajati ti trenuci gde ti i ja svuda idemo zajedno, sve probamo zajedno, a znam da si siguran u meni i da niko ne može da te povredi i čuvam te... nedostajaće mi večeri kada tata i ja odmaramo i mazimo stomačić u nadi da ćeš osetiti i uzvratiti udarcem. Da, znaš ti dobro da udariš ili šutneš nožicom kada ti neko ugrožava prostor. Ali veruj mi da se mama trudila i noću da spava na strani na kojoj ti ne smeta kako bismo oboje imali lep i miran san. Za celu trudnoću samo jednu noć si bio budan i šutirao i u...

Matične ćelije

Odlučili smo ipak da ti uzmemo matične ćelije. Ne znam kakvo će shvatanje ovoga biti u tvoje vreme ali sada ljudi vođeni strahom uzimaju matične ćelije da bi spasili svoje dete sutra ne daj Bože ako dođe do nečega. Tata i ja smo razmišljali ovako: imamo mogućnosti da sada to priuštimo i bilo bi stvarno sebično sa naše strane da ne uzmemo, a ne daj Bože da sutra zatreba ne bismo mogli sebi da oprostimo nikada. Mnogi ljudi nemaju tu mogućnost a voleli bi, tako da bismo stvarno bili sebični da uzmemo pa daj Bože da nikada ne zatreba. Potpisali smo ugovor i dobili paket koji ću nositi u porodilište kako bi procedura bila izvršena u trenutku kada se rodiš. Mama i tata te vole najviše na svetu i sve bi za tebe dali.

Kafana i muzika

Rodila se jedna mala devojčica, ćerka tatinog prijatelja. Odlučili smo da idemo u kafanu da proslavimo taj dan. Mama je bila zabrinuta kako ćeš podneti glasnu muziku jer smo jednom bili u klubu i nisu ti se svideli jaki basovi. Ovde je ipak bila kafanska muzika bez jakih basova tako da na kraju nije bilo problema. Uživali smo u veselju, igri i pesmi. Mama je vozila kući tako da je tata mogao da nazdravi sa prijateljem u zdravlje njegove ćerkice. Bilo je lepo veče. To je kafana u kojoj tata ima lepe uspomene, a večeras smo ti i ja bili deo toga tako da ćemo svi pamtiti jedno lepo i veselo veče u kafani. Eto Stefane, to je bio tvoj prvi put u kafani :-)