Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за 2017

Ispod srca...

Kako kažu " Majka te nosi 9 meseci ispod srca, a ceo život u srcu. "... Pokušala sam 9 meseci tvog boravka u meni da opišem ukratko i obeležim nekim događajima mada ne može se rečima opisati taj period. Od momenta kada osetih taj mali zračak do momenta kada me kao neka mala ručica golica i nožica šutira kao odgovor na kuckanje na stomaku, pa sve do momenta kada sam ti ugledala lice i čula glas. Znaj da je svaki dan tih 9 meseci bio drugačiji i da smo bili veoma aktivni i srećni zajedno. Poštovali smo vreme kada se spava i kada se ne spava. Bio si mirna beba u stomaku, spavalica, ali ponekada i pravi živac. Uživala sam u svakom novom danu, promeni svog tela, bez ikakvih tegoba, koračali smo ka zajedničkom cilju a to je da se ugledamo jednog dana. Nadam se da si mogao da osetiš ljubav, ne samo ljubav koju sam ti ja svim srcem pružala već i ljubav svog tate koji je svaki dan mazio stomačić ne bi li održavao kontakt sa tobom. Takođe, babe i dede su jedva čekali da te vide... Pi...

Stigao je Stefan

Porođaj je kratko trajao i privodio se kraju iz minuta u minut. U 4.55h babica je izvukla jedno malo telo, a ja sam ugledala lice našeg Stefana. Da, to si ti, znala sam. Pustio si glas koji nikada neću zaboraviti, kao ni tu sliku kada si izašao i udahnuo po prvi put. Odveli su te da te obuku i vratili te meni na grudi da te pogledam, poljubim i potvrdim oznaku na narukvici jer ti i ja imamo istu narukvicu sve dok smo u porodilištu da ne bismo izgubili jedno drugo. Nakon toga su te odveli u porodilište, a mama je prošla kroz još par procedura i kraći oporavak od par sati dok se ponovo nismo sreli i ostali zajedno. To si ti, STEFAN MARKOVIĆ, rođen 9.marta 2017. godine u 4.55h. Tvoje rađanje je najlepši momenat u mom životu zauvek.

Počeo je porođaj...

Četvrtak noć, 9.mart, tata i ja spavamo. S obzirom da smo se prejeli počele su mi stomačne tegobe oko 1h. Tata i ja smo mislili da je to od hrane jer je pre samo par sati doktor rekao da ti nećeš skoro izlaziti, a stomak je visoko i nije pukao vodenjak tako da ništa nije ukazivalo na početak porođaja. Međutim, u nekom momentu smo shvatili da je počeo porođaj i rešili da odemo u GAK Narodni Front, pa i ako se desi da je samo trovanje hranom a ne porođaj barem će mi dati neku infuziju da se smirim da tebe ne mučim naponima. Stigli smo oko 3h ujutru u bolnicu gde je konstatovano da je porođaj krenuo tako da sam ja otišla na pripreme u porođajnu salu, a tata je ostao da čeka da mu se javim kada sve bude gotovo. Taj momenat odvajanja mi je teško pao, volela bih da je i tata mogao da bude tu uz mene sa jedne strane, dok sa druge strane nisam želela da bude prisutan i da proživljava moje bolove. Ušla sam u porođajnu salu oko 3.30h. Nažalost, ili mogu reći sada iz ove perspektive, na sreću, ...

Dan žena 8.MART

Juče i danas se osećam malo težom i umornijom, a ti si već veliki i manje se pomeraš. Imala sam i neko boluckanje ali to je sve normalno jer će za par dana biti porođaj. Uveče je tata planirao sa prijateljima da odemo na večeru, ali pre toga smo imali kontrolni CTG pregled. Iako se bliži datum, ti si danas bio potpuno miran, kao da si spavao tokom pregleda. Kontrakcije su bile skoro na nuli... hm meni je to sve bilo čudno. Međutim doktor kaže neću još, a tata me zeza da ću da "prebacim kao Georgina" i dao mi je nadimak ĐIĐI... tako da samo on i ja znamo šta to znači... Svakako, bilo je lepo veče, jeli smo ćuretinu sa mlincima i uživali sa prijateljima... doduše prejeli smo se što i nije bilo pametno u mom stanju ali dobro, sve ćemo to ti i ja svariti :)

Približava se datum...

Ušli smo u mart... približava se datum porođaja, doktor kaže nedelja, 12.mart. Na svakih par dana idemo na kontrolni pregled CTG koji pokazuje jačinu kontrakcija i otkucaje tvog srca. Svaki put se radujemo što čujemo takt tvog srca koje kao da se obraduje i zna da slušamo pa se uzbudi i lupa jako i brzo. Tata i ja se šalimo da si živac i da imaš jak karakter jer ti je srce snažno i brzo. Napisala sam i pesmu u kojoj tugujem što se rastajemo iz jednog tela... osećam već kako će mi nedostajati ti trenuci gde ti i ja svuda idemo zajedno, sve probamo zajedno, a znam da si siguran u meni i da niko ne može da te povredi i čuvam te... nedostajaće mi večeri kada tata i ja odmaramo i mazimo stomačić u nadi da ćeš osetiti i uzvratiti udarcem. Da, znaš ti dobro da udariš ili šutneš nožicom kada ti neko ugrožava prostor. Ali veruj mi da se mama trudila i noću da spava na strani na kojoj ti ne smeta kako bismo oboje imali lep i miran san. Za celu trudnoću samo jednu noć si bio budan i šutirao i u...

Matične ćelije

Odlučili smo ipak da ti uzmemo matične ćelije. Ne znam kakvo će shvatanje ovoga biti u tvoje vreme ali sada ljudi vođeni strahom uzimaju matične ćelije da bi spasili svoje dete sutra ne daj Bože ako dođe do nečega. Tata i ja smo razmišljali ovako: imamo mogućnosti da sada to priuštimo i bilo bi stvarno sebično sa naše strane da ne uzmemo, a ne daj Bože da sutra zatreba ne bismo mogli sebi da oprostimo nikada. Mnogi ljudi nemaju tu mogućnost a voleli bi, tako da bismo stvarno bili sebični da uzmemo pa daj Bože da nikada ne zatreba. Potpisali smo ugovor i dobili paket koji ću nositi u porodilište kako bi procedura bila izvršena u trenutku kada se rodiš. Mama i tata te vole najviše na svetu i sve bi za tebe dali.

Kafana i muzika

Rodila se jedna mala devojčica, ćerka tatinog prijatelja. Odlučili smo da idemo u kafanu da proslavimo taj dan. Mama je bila zabrinuta kako ćeš podneti glasnu muziku jer smo jednom bili u klubu i nisu ti se svideli jaki basovi. Ovde je ipak bila kafanska muzika bez jakih basova tako da na kraju nije bilo problema. Uživali smo u veselju, igri i pesmi. Mama je vozila kući tako da je tata mogao da nazdravi sa prijateljem u zdravlje njegove ćerkice. Bilo je lepo veče. To je kafana u kojoj tata ima lepe uspomene, a večeras smo ti i ja bili deo toga tako da ćemo svi pamtiti jedno lepo i veselo veče u kafani. Eto Stefane, to je bio tvoj prvi put u kafani :-)

Stigao je sneg

Beograd se beli, pao je sneg. Obukli smo zimske čizmice i jaknu i otišli da šetamo... Mama je mazila stomak i šetala kroz Skadarliju, kraj u kome je nekada živela. Pričala ti je gde se igrala, šta je radila i gde se šta nalazi u Skadarliji. Zatim je mama otišla u Knez Mihajlovu da prošeta. Obično je puno stranaca, kao i sada oko Nove godine kada dolaze u većem broju ali mi smo šetali i nije bilo gužve. Seli smo na trg u kafić da popijemo kafu da se ugrejemo i odmorimo malo, a zatim smo nastavili šetnju. Bili smo veoma aktivni, ti kao beba u stomaku a mama kao lep trudnica. Mama je pazila da se ne oklizne i povredi te jer ne samo da je bilo snega već je bilo malo i leda. Beograd je divan pod snegom... videćeš :-)

Rođendan ili Nova godina?

Imaš posebnog tatu, rođen na poseban dan, dan kada se slavi Nova godina. Mama je tati spremila tortu plavo srce uz par poklončića i 31.decembra u 00h smo pevali tati "Danas nam je divan dan, divan dan... našem tati rođendan..." i iznenadili ga. Nakon što smo se naspavali, već smo se spremali za drugi događaj tog dana a to je Nova godina. Odlučili smo da idemo u Bajloni Bar jer smo i prošle godine bili tamo i poželeli da nam se pridružiš. Tako da si svoju prvu Novu godinu proveo u stomaku kod mame, sa tatom u kafanici. Slušali smo lepu muziku, družili se sa prijateljima, ručali i u ponoć poželeli da nam se uskoro pridružiš.

Mamin rođendan

Mama je pravila rođendansko slavlje kao i svake godine, ovog puta na popularnom mestu u centru grada. Tata i mama su otišli ranije da večeraju i budu malo sami. Zatim su dolazili i gosti. Slavlje je bilo super uz piće i tortu, kao i duvanje svećica. Mama je dobijala komplimente kako je prelepa i kako joj je sladak stomačić. To su mislili na tebe Stefane i kako je mama imala poseban sjaj u očima...

Kumstvo

Osim što smo bili kumovi na venčanju, dobili smo zadatak da krstimo tvog malog drugara, kumčeta koji se rodio u avgustu. Tako da smo 1. novembra u crkvi na Topčideru bili kumovi jednoj maloj bebi. Tada mi se već video stomak tako da se poznavalo da si i ti sa nama u stomačiću. To mi je bilo prvi put da nekoga krstim. Ceremonija je bila skromna ali prelepa. U jednom momentu na krštenju pomislih na tebe i kako ćeš izgledati kao i to kako će izgledati tvoje krštenje. Što bi neki rekli 'pukle mamu emocije zbog hormona'...

Planinski odmor

Otišli smo na Zlatar i na Zlatibor par dana. Nažalost, vreme nas nije poslužilo na Zlataru zato što je padala kiša. Da stvar bude gora, mama se prehladila i jedva spavala (začepljen nos) ali čim smo došli na Zlatar mami je bilo bolje. Zlatar je lepa planina ali dosadna jer nema puno mesta za izlazak a ni za šetnju. Odseli smo u jednoj lepoj kući u apartmanu, sakrivenom od centra planine, u tami, tišini... bilo je lepo spavati uz zvuke kiše. Pre odlaska na Zlatibor svratili smo na turu vožnje po Uvcu. Tura je trajala par sati, čamac je išao po meandrima reke Uvac i onda smo stigli do mesta gde se treba popeti na vidikovac. Ima oko 1km (1000m) uzbrdo po blatu, u ovom slučaju vlažnom jer je prethodnu noć padala kiša. Popeli smo se na vrh, jedva izdržasmo ti i ja Stefane, bio je veoma težak put, veliki nagib i klizavo. Ali tata je bio tu da pomogne, povuče i pripazi da ne padnemo. Pogled odozgo je predivan. Zatim smo otišli na Zlatibor. Na Zlatiboru smo odseli van centra u apar...

Zdravi i aktivni

Ti si bio dobra beba u stomaku. Mami nije bilo muka, nisi se ritao noću, lepo smo spavali zajedno. Javiš se ponekada predveče i kad se mami prispava samo pomazi svoj stomačić i kaže 'Stefić hajde da spavamo sada' i ti se umiriš i spavamo. Nisam te noću pritiskala, spavala sam na strani boka koja je tebi odgovarala te noći i spavao si kad i mama. Prvog meseca smo čak i trenirali dok nisam saznala da si tu. Sve smo radili zajedno, bili aktivni, vozili, izlazili, družili se... mama je bila u odličnom stanju zahvaljujući tome što si ti bio dobra i nezahtevna beba u stomaku. Svi su rekli 'kakva ti je beba u stomaku takva će biti kada izađe' hm... da li je to tako saznaćemo kasnije. Mama je bila zdrava i čuvao si je a i ona tebe. Oboje u formi bili smo aktivni sve do kraja. Mama ti je u februaru napisala i pesmicu jer se raznežila kada se približio naš poslednji mesec 'dve duše i dva srca u jednom telu'. Mogu samo da ti kažem da si bio jedna mala spavalica i da si vo...

Ceremonija

Da, prisustvovao si i venčanju svojih roditelja i družio se i igrao zajedno sa mamom. Mama i tata su u crkvi rekli jedno drugom DA. Ceremonija je bila divna uz pristustvo kumova, baba i deda sa obe strane, skromno ali veoma lepo. Sreća je obasjala taj dan, a sunce ukrasilo sreću. Otišli smo da se slikamo po Beogradu sa kumovima, tačnije na Ušću i Gardošu. Prolaznici su pokazivali na nas, a deca vikala "jao mlada" ili "vidi mama mlada" jer im je bilo interesantno. Nisu ni slutili da se iza te lepe venčanice krije jedan mali zračak u stomaku. Doduše, stomak se još uvek nije video tako da si bio tajna za sve prolaznike. Tog dana mlada je bila lepa kao i sve mlade, međutim ovu mladu je krasila posebna lepota, zračila je srećom jer je pored sebe imala osobu sa kojom želi da provede život, a u sebi osobu koju će voleti više od sebe.

Prvi pokret

Bila je 18. nedelja... veče je... tata je sedeo za kompjuterom, a ja sam gledala TV i ležala na dvosedu. U jednom trenutku osetih nešto kao pokret. Da, to je pokret, beba se pomerila, osetila sam stvarno! Brzo sam ustala i došla do tate da i on stavi ruku na stomak i oseti našeg Stefića. Ubrzo osećaj je nestao ali znala sam da je to samo početak interakcije između nas. Mazila sam stomačič i pričala mu ne bi li osetila taj pokret ponovo... doći će i to vreme... Pokret se oseća kao blago krčanje creva ali znate da nisu creva. Dok mazim stomačić osećam kao da ne dodirujem svoje telo. To je čudan osećaj zbog položaja materice i ostalih organa. Međutim to pomeranje nisam osetila, nije bolelo niti sam imala nelagodnost...

Vidim te

Zračak više nije mali, mogla sam da razlikujem njegovu glavu, telo, ruke i noge. Plivao je komotno u toplini materice... skakutao je i gurao nožicama ali još uvek nisam mogla da osetim pokrete. Gledali smo ga sa uzbuđenjem ne bismo li videli nešto interesantno. Otišla sam na double test (to je test na sindrome koji se radi u dvanaestoj nedelji trudnoće). Sedela sam u čekaonici sa drugim trudnicama i čekala svoj red, a onda... na ultrazvuku neko mi maše :-) da znam, beba je verovatno plivala tom rukom ali doktor reče 'Pogledajte, maše vam' i ja pogledah i stvarno je tako izgledalo. Bila sam srećna i prepričavala sam kako mi je moj mali zračak, koji je sada imao oblik prave bebe, mahao ručicom na ultrazvuku. To su bili doživljaji i momenti pre nego što sam osetila prvi pokret. Kažu da ću osetiti pokrete tek u šestom mesecu...

Morski odmor

Bili smo u Istri, uživali u odmoru i ne slutivši da si ti tu. Dan za danom pod suncem... plivanje, ronjenje, dremanje... hm čudno je bilo to da mi se stalno spavalo popodne. To smo pripisali jakom suncu i iscrpljenosti usled plivanja. Međutim, to je bio prvi znak da si ti tu. Eto da znaš da si bio sa nama u Istri i čak si prisustvovao veridbi mame i tate. Tata je mamu iznenadio prilikom ulaska u more na jednoj usamljenoj maloj plaži na Pješčanoj uvali... ali detalje ćemo ti pričati uživo :-)

ZRAČAK

Jednog divnog jutra obasjao me zračak sunca, nekako iznutra. Osetih promenu u sebi ali nisam znala šta to znači... Pogledala sam u test i sećam se momenta kada videh dve crte i njegov široki osmeh. Zagrlili smo se i poljubili, a zatim pohitali da se uverimo i po rezultatima krvi da je to naš zračak. Potvrđeno je. Emocije su me obuzele ali ne one uobičajne već nešto drugo, nekako drugačije... Napisah pesmu o zračku svom, pesmu u kojoj su opisana najlepša osećanja prema najlepšem i budućem najvoljenijem biću koje će doći na ovaj svet. Zračak je bio mali, samo par milimetara, a već je mogao da oseti da je voljen, jer zračak je plod naše ljubavi zato je njegovo ime ljubav...