Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за април, 2017

Mamin rođendan

Mama je pravila rođendansko slavlje kao i svake godine, ovog puta na popularnom mestu u centru grada. Tata i mama su otišli ranije da večeraju i budu malo sami. Zatim su dolazili i gosti. Slavlje je bilo super uz piće i tortu, kao i duvanje svećica. Mama je dobijala komplimente kako je prelepa i kako joj je sladak stomačić. To su mislili na tebe Stefane i kako je mama imala poseban sjaj u očima...

Kumstvo

Osim što smo bili kumovi na venčanju, dobili smo zadatak da krstimo tvog malog drugara, kumčeta koji se rodio u avgustu. Tako da smo 1. novembra u crkvi na Topčideru bili kumovi jednoj maloj bebi. Tada mi se već video stomak tako da se poznavalo da si i ti sa nama u stomačiću. To mi je bilo prvi put da nekoga krstim. Ceremonija je bila skromna ali prelepa. U jednom momentu na krštenju pomislih na tebe i kako ćeš izgledati kao i to kako će izgledati tvoje krštenje. Što bi neki rekli 'pukle mamu emocije zbog hormona'...

Planinski odmor

Otišli smo na Zlatar i na Zlatibor par dana. Nažalost, vreme nas nije poslužilo na Zlataru zato što je padala kiša. Da stvar bude gora, mama se prehladila i jedva spavala (začepljen nos) ali čim smo došli na Zlatar mami je bilo bolje. Zlatar je lepa planina ali dosadna jer nema puno mesta za izlazak a ni za šetnju. Odseli smo u jednoj lepoj kući u apartmanu, sakrivenom od centra planine, u tami, tišini... bilo je lepo spavati uz zvuke kiše. Pre odlaska na Zlatibor svratili smo na turu vožnje po Uvcu. Tura je trajala par sati, čamac je išao po meandrima reke Uvac i onda smo stigli do mesta gde se treba popeti na vidikovac. Ima oko 1km (1000m) uzbrdo po blatu, u ovom slučaju vlažnom jer je prethodnu noć padala kiša. Popeli smo se na vrh, jedva izdržasmo ti i ja Stefane, bio je veoma težak put, veliki nagib i klizavo. Ali tata je bio tu da pomogne, povuče i pripazi da ne padnemo. Pogled odozgo je predivan. Zatim smo otišli na Zlatibor. Na Zlatiboru smo odseli van centra u apar...

Zdravi i aktivni

Ti si bio dobra beba u stomaku. Mami nije bilo muka, nisi se ritao noću, lepo smo spavali zajedno. Javiš se ponekada predveče i kad se mami prispava samo pomazi svoj stomačić i kaže 'Stefić hajde da spavamo sada' i ti se umiriš i spavamo. Nisam te noću pritiskala, spavala sam na strani boka koja je tebi odgovarala te noći i spavao si kad i mama. Prvog meseca smo čak i trenirali dok nisam saznala da si tu. Sve smo radili zajedno, bili aktivni, vozili, izlazili, družili se... mama je bila u odličnom stanju zahvaljujući tome što si ti bio dobra i nezahtevna beba u stomaku. Svi su rekli 'kakva ti je beba u stomaku takva će biti kada izađe' hm... da li je to tako saznaćemo kasnije. Mama je bila zdrava i čuvao si je a i ona tebe. Oboje u formi bili smo aktivni sve do kraja. Mama ti je u februaru napisala i pesmicu jer se raznežila kada se približio naš poslednji mesec 'dve duše i dva srca u jednom telu'. Mogu samo da ti kažem da si bio jedna mala spavalica i da si vo...

Ceremonija

Da, prisustvovao si i venčanju svojih roditelja i družio se i igrao zajedno sa mamom. Mama i tata su u crkvi rekli jedno drugom DA. Ceremonija je bila divna uz pristustvo kumova, baba i deda sa obe strane, skromno ali veoma lepo. Sreća je obasjala taj dan, a sunce ukrasilo sreću. Otišli smo da se slikamo po Beogradu sa kumovima, tačnije na Ušću i Gardošu. Prolaznici su pokazivali na nas, a deca vikala "jao mlada" ili "vidi mama mlada" jer im je bilo interesantno. Nisu ni slutili da se iza te lepe venčanice krije jedan mali zračak u stomaku. Doduše, stomak se još uvek nije video tako da si bio tajna za sve prolaznike. Tog dana mlada je bila lepa kao i sve mlade, međutim ovu mladu je krasila posebna lepota, zračila je srećom jer je pored sebe imala osobu sa kojom želi da provede život, a u sebi osobu koju će voleti više od sebe.

Prvi pokret

Bila je 18. nedelja... veče je... tata je sedeo za kompjuterom, a ja sam gledala TV i ležala na dvosedu. U jednom trenutku osetih nešto kao pokret. Da, to je pokret, beba se pomerila, osetila sam stvarno! Brzo sam ustala i došla do tate da i on stavi ruku na stomak i oseti našeg Stefića. Ubrzo osećaj je nestao ali znala sam da je to samo početak interakcije između nas. Mazila sam stomačič i pričala mu ne bi li osetila taj pokret ponovo... doći će i to vreme... Pokret se oseća kao blago krčanje creva ali znate da nisu creva. Dok mazim stomačić osećam kao da ne dodirujem svoje telo. To je čudan osećaj zbog položaja materice i ostalih organa. Međutim to pomeranje nisam osetila, nije bolelo niti sam imala nelagodnost...

Vidim te

Zračak više nije mali, mogla sam da razlikujem njegovu glavu, telo, ruke i noge. Plivao je komotno u toplini materice... skakutao je i gurao nožicama ali još uvek nisam mogla da osetim pokrete. Gledali smo ga sa uzbuđenjem ne bismo li videli nešto interesantno. Otišla sam na double test (to je test na sindrome koji se radi u dvanaestoj nedelji trudnoće). Sedela sam u čekaonici sa drugim trudnicama i čekala svoj red, a onda... na ultrazvuku neko mi maše :-) da znam, beba je verovatno plivala tom rukom ali doktor reče 'Pogledajte, maše vam' i ja pogledah i stvarno je tako izgledalo. Bila sam srećna i prepričavala sam kako mi je moj mali zračak, koji je sada imao oblik prave bebe, mahao ručicom na ultrazvuku. To su bili doživljaji i momenti pre nego što sam osetila prvi pokret. Kažu da ću osetiti pokrete tek u šestom mesecu...

Morski odmor

Bili smo u Istri, uživali u odmoru i ne slutivši da si ti tu. Dan za danom pod suncem... plivanje, ronjenje, dremanje... hm čudno je bilo to da mi se stalno spavalo popodne. To smo pripisali jakom suncu i iscrpljenosti usled plivanja. Međutim, to je bio prvi znak da si ti tu. Eto da znaš da si bio sa nama u Istri i čak si prisustvovao veridbi mame i tate. Tata je mamu iznenadio prilikom ulaska u more na jednoj usamljenoj maloj plaži na Pješčanoj uvali... ali detalje ćemo ti pričati uživo :-)

ZRAČAK

Jednog divnog jutra obasjao me zračak sunca, nekako iznutra. Osetih promenu u sebi ali nisam znala šta to znači... Pogledala sam u test i sećam se momenta kada videh dve crte i njegov široki osmeh. Zagrlili smo se i poljubili, a zatim pohitali da se uverimo i po rezultatima krvi da je to naš zračak. Potvrđeno je. Emocije su me obuzele ali ne one uobičajne već nešto drugo, nekako drugačije... Napisah pesmu o zračku svom, pesmu u kojoj su opisana najlepša osećanja prema najlepšem i budućem najvoljenijem biću koje će doći na ovaj svet. Zračak je bio mali, samo par milimetara, a već je mogao da oseti da je voljen, jer zračak je plod naše ljubavi zato je njegovo ime ljubav...