Juče i danas se osećam malo težom i umornijom, a ti si već veliki i manje se pomeraš. Imala sam i neko boluckanje ali to je sve normalno jer će za par dana biti porođaj. Uveče je tata planirao sa prijateljima da odemo na večeru, ali pre toga smo imali kontrolni CTG pregled. Iako se bliži datum, ti si danas bio potpuno miran, kao da si spavao tokom pregleda. Kontrakcije su bile skoro na nuli... hm meni je to sve bilo čudno. Međutim doktor kaže neću još, a tata me zeza da ću da "prebacim kao Georgina" i dao mi je nadimak ĐIĐI... tako da samo on i ja znamo šta to znači... Svakako, bilo je lepo veče, jeli smo ćuretinu sa mlincima i uživali sa prijateljima... doduše prejeli smo se što i nije bilo pametno u mom stanju ali dobro, sve ćemo to ti i ja svariti :)
Osim što smo bili kumovi na venčanju, dobili smo zadatak da krstimo tvog malog drugara, kumčeta koji se rodio u avgustu. Tako da smo 1. novembra u crkvi na Topčideru bili kumovi jednoj maloj bebi. Tada mi se već video stomak tako da se poznavalo da si i ti sa nama u stomačiću. To mi je bilo prvi put da nekoga krstim. Ceremonija je bila skromna ali prelepa. U jednom momentu na krštenju pomislih na tebe i kako ćeš izgledati kao i to kako će izgledati tvoje krštenje. Što bi neki rekli 'pukle mamu emocije zbog hormona'...

Коментари
Постави коментар