Zračak više nije mali, mogla sam da razlikujem njegovu glavu, telo, ruke i noge. Plivao je komotno u toplini materice... skakutao je i gurao nožicama ali još uvek nisam mogla da osetim pokrete. Gledali smo ga sa uzbuđenjem ne bismo li videli nešto interesantno. Otišla sam na double test (to je test na sindrome koji se radi u dvanaestoj nedelji trudnoće). Sedela sam u čekaonici sa drugim trudnicama i čekala svoj red, a onda... na ultrazvuku neko mi maše :-) da znam, beba je verovatno plivala tom rukom ali doktor reče 'Pogledajte, maše vam' i ja pogledah i stvarno je tako izgledalo. Bila sam srećna i prepričavala sam kako mi je moj mali zračak, koji je sada imao oblik prave bebe, mahao ručicom na ultrazvuku.
Osim što smo bili kumovi na venčanju, dobili smo zadatak da krstimo tvog malog drugara, kumčeta koji se rodio u avgustu. Tako da smo 1. novembra u crkvi na Topčideru bili kumovi jednoj maloj bebi. Tada mi se već video stomak tako da se poznavalo da si i ti sa nama u stomačiću. To mi je bilo prvi put da nekoga krstim. Ceremonija je bila skromna ali prelepa. U jednom momentu na krštenju pomislih na tebe i kako ćeš izgledati kao i to kako će izgledati tvoje krštenje. Što bi neki rekli 'pukle mamu emocije zbog hormona'...

Коментари
Постави коментар