Beograd se beli, pao je sneg. Obukli smo zimske čizmice i jaknu i otišli da šetamo... Mama je mazila stomak i šetala kroz Skadarliju, kraj u kome je nekada živela. Pričala ti je gde se igrala, šta je radila i gde se šta nalazi u Skadarliji. Zatim je mama otišla u Knez Mihajlovu da prošeta. Obično je puno stranaca, kao i sada oko Nove godine kada dolaze u većem broju ali mi smo šetali i nije bilo gužve. Seli smo na trg u kafić da popijemo kafu da se ugrejemo i odmorimo malo, a zatim smo nastavili šetnju. Bili smo veoma aktivni, ti kao beba u stomaku a mama kao lep trudnica. Mama je pazila da se ne oklizne i povredi te jer ne samo da je bilo snega već je bilo malo i leda. Beograd je divan pod snegom... videćeš :-)
Osim što smo bili kumovi na venčanju, dobili smo zadatak da krstimo tvog malog drugara, kumčeta koji se rodio u avgustu. Tako da smo 1. novembra u crkvi na Topčideru bili kumovi jednoj maloj bebi. Tada mi se već video stomak tako da se poznavalo da si i ti sa nama u stomačiću. To mi je bilo prvi put da nekoga krstim. Ceremonija je bila skromna ali prelepa. U jednom momentu na krštenju pomislih na tebe i kako ćeš izgledati kao i to kako će izgledati tvoje krštenje. Što bi neki rekli 'pukle mamu emocije zbog hormona'...

Коментари
Постави коментар